Sunday, April 23, 2017

Patriarchia ambidextra

If anyone despair over the doom of the everlasting patriarchy, over the erosion of traditional gender roles, over the decline of traditional family, over capitalism’s capacity to supply you in your late middle age with a pliant emotionally-crippled individual to soothe you after your exhausting upper-middle-class career: take comfort in the image of that beautiful young actor with his daddy-husband and their bought children. Brought to you by post-modern gender-bending cultural-Marxist Left.

Friday, April 21, 2017

A Conversation Somewhere in Purgatory, a Snippet

Atheist: Giordano, why wouldn’t the Church just let you do science?
Giordano Bruno: Ah, never mind those. Hey, do you want us to go over to the Platonic Sphere via tarot and become one with the Universe?
Atheist: We’re in Hell, Giordano.
Giordano Bruno: There is no such thing as Hell, you imbecile.

Sunday, April 16, 2017

Resurrexit

Ut turba in Urbe nacta
Quæ asino Regem vexit
(Quæ sic clamans tunc coacta
Saxa ad silendum flexit);
Ut terra quæ tremefacta
Deum mortuum aspexit;
Mane ut petra peracta
Quæ sepulchrum eius texit:
Mei cordis petra fracta
Clamat nunc: Rex resurrexit!

Saturday, April 15, 2017

The Song of the New Adam at the Harrowing of Hell

Thou hidst midst trees of Paradise,
From me who’d breathed life to thy face;
Thy boy then th’ other did deface;
I hid my face: who sees me, dies.



Thou proddedst me with pricks in th’ eye,
Spatst on me, slappèdst, cursèdst, bledst,
With vinegar me thirsting fedst,
And killèdst me, and didst not die.

*

I died, and hid me where Shade is 
Thick-thickest, in the stone-blind death;
My torn flesh felt thine and my breath;
Of th’ Tree we ate then in Hades.

Wednesday, April 12, 2017

The Song of the ‘Woman Who Fell in Many Sins’

Who is Identified in the Tradition of the Western Church with Mary Magdalene and Mary of Bethany, but Remembered Distinctly by the Eastern Church, on the Holy and Great Wednesday, Which is Called the Good in the West, When She Poured Myrrh and Kisses upon the Lord as upon a Bridegroom

The City I’m the sight whereof
Did make Thee tear, when as an hen
Thou spreadst Thy wings of pelican
To nourish it with bites of love,

Riding in glory upon an ass,
A most unseemly type of King,
Whom claimed mid joy and rioting
Who now from their much righteousness

Their hands stretch Thy hand to maltreat,
Wherewith likewise me curse and fond.
Thy feet wherefrom did Eve abscond
I rush to them with shameless feet,

And with whore’s oil and tears them lave;
I who had never childhood known,
Who rearèd by my heart a stone,
Now hold Thee as girl holds a babe.

My whoredom shall not do Thee harm,
This body spread to all to use
By Thee alone doth find peace Whose
Those same shall pierce by foot and palm.

Thou tak’st me without curse and snarl
Who taughtst Hosea whore to wed:
This Wednesday, for Thy marriage bed
I myrrh Thee, Husband and not Baal.

Saturday, April 8, 2017

To a Russian Priest Who Decreed that the Father Rather than the Children be Given the Finest Portion of the Meal

Thinkst thou that of his meal of toil
Did Joseph eye the larger cut
When at day’s end he sat to sup
With his Wife and their blessed Boy?

Or thinkst the Father to Whom servest
The Victim of His only Son,
Doth hunger not where His Son’s hung,
And doth not drink of His I thirst,

He Who did not spare like a churl
His first and last, his morsel best,
But cut it from His very breast
And gave it unto thee, a cur?

Pray in our Father’s mansïons,
Oh Father, we may one day sup
Of His one Bread and His one Cup,
His meal of toil, we curs with sons.

Monday, February 13, 2017

A Sonnet on the Occasion of My Godfather's Birthday, in Testimony of Undying Love

Hush, Hades; boast not thou didst much encroach
Upon the victory of our Risen Lord
That holdst me with all manner of reproach
A willing captive, in His white robe whored.
Or rather: rage and roar and curse and lash,
Bid Him that clad, the Witness bid thereto,
The very Waters: howso’er dost gnash
’Tis my unlealty doth betray me true.
Like She Who Fell in Many Sins I flaunt
My tears, this precious naught, a thing of shame:
Though I have never known but sin and want
Him I have lovèd wholly without blame.
          Thence shameless, Hades, cry I to thy teeth:
          My robe is white, and he my deathless Wreath.

Saturday, January 7, 2017

Trifolia quercus

Tres personae, Deus unus,
Tres reges et trinum munus,
Tres in una familia,
Christus, Ioseph et Maria,
Omnes igni quercus foti,
Praenuntio Novi Voti:
Fove, fave, sanctum Lignum,
Trinum quibus Crucis signum.
Serbica sunt Natalia,
Latina in Theophania.

Friday, January 6, 2017

Eromenos

Srednja klasa misli da je ljubav ugovor,
Kao jeretici odnos sa Bogom,
Kao Platonove gluposti, erastes i eromenos,
Kao, upoznamo se, vidimo kako ide,
Pa šta bude, u međuvremenu jedno drugo
Ogovaramo sa svojim društvima,
Radimo strašne stvari zajedno, i govorimo
Strašne riječi, ali to se ništa ne važi,
Nije ozbiljno, vidjećemo, što znamo,
Ako odgovaramo jedno drugom,
Dok nas najednom ne prođe, jer se vidimo
U nekom trenutku slabosti i ružnoće,
I zgadimo se sebe i svega i tog bluda
S kojim smo kao skroz OK (srednja je klasa,
Ne dajte da vas laže, nepopravljivo puritanska,)
Ne skapiramo se, nije to to, OK smo,
Tražimo nešto drugo, nismo trenutno
Za nešto ozbiljno, poštujemo izbor,
Svako na svoju stranu, nastavljamo
Svoje živote; a možda (nerijetko biva)
Jedno, prekršivši ugovor, zaljubljeno,
Ostaje izvan sebe, nema mu mjesta
Nigdje na decembarsku noć, bježi
U sebe kao u promajnu pećinu,
U neku nesnosnu sumanutu radost, među
Čudne darove, dok nadolaze krvoločne čete.

Wednesday, January 4, 2017

A Rhymed Prayer to St Nephon of Constantia

In die sancti Nephontis episcopi post dißolutam iuventutem cuiusdam civitatis Cypriacæ facti, qui multas terribiles visiones Civitatis Cælestis et venientis Iudicii habuit, unus horum maledictorum quos damnatos sanctus ibi vidit has præces, aliud non habens, versificat ad eius advocaturam obtinendam

Quæ concinit necatorum
Planctus turbæ puerorum?
Quæ in medio doctorum
Respondisti puerilia?
Quorum Maria conscia,
Et præ idola Ægyptia
Pater ducens: quæ sciebant?
Quid pastores cognoscebant,
Anna et Simon cur gaudebant
Ut, Zacharia diffiso,
Elisabeth, Christo inviso,
Cum Iohanne intus gaviso?
Et descendens indefensus
Turba angelica apprehensus
Quis Nephonti præter sensus
Metuenti apparuisti?
Ineffabile hoc est Christi
Mysterium crucifixi
Per cor, et per membra quater:
Puer est et virgo ut Mater,
Qualis Filius, talis Pater.

Qui Iudicium prævidisti,
Memor sui quam timuisti,
Memento me ad cor Enixi.

Thursday, November 24, 2016

Zigurat od smeća na Konik

Vladimiro qui me Cherub similis de somno vocavit


Na već se tri etaža uspinje
Zigurat od smeća na Konik
Rastrt sred kamene pustinje
Na putu za Han i Hotit
Velik je i puši se od smrada
I sunca i tankih pramova dima
Kadi ih vjetar put grada
Preko koničkih straćara i vila
Blistav fake proljetni dan i zima
Kruže stravična jata
I krište, i raspinju krila
I jure ko vojska manična
Vrane ko nilski ždrali otmjene
Kao faraonska kola borbene
Scena je vrlo instagrammična

* * *

Tako se i moj grijeh slaže
Pred Tobom, Gospode Savaote
Laža na laže kao etaž na etaže
Misirska kupa u Hanaan
Dođi mi, molim Te, sred sramote
Sruši mi ovaj Konik
Nasmij se na ovaj pun
I napravimo jedan samoslik

* * *

Kad budem bježao pospan
(Ili ko Lot razobručen i pjan
U nevrijeme i zli čas)
Kad Ti se budu pripravljali puti
I ravnale staze u besputi
Kad bude vikao glas:
Sve doline neka se uzvise
I sve gore i bregovi snize
The crooked straight
The crooked straight
Kad budu kao pravine
Sve Tvoje neravnine
Kad ispraviš sve bez odmazde
I sve preoreš bez brazde
I sve izmjeriš brijege na poteg
(Kako Isaija sanja)
Sred opšteg preoranja
Kad budu u jedan zbjeg
Jeđupci i Sjeme Izbrano
U togi rimskih građana
In quella Roma onde
Cristo è romano
Dok se bude rušilo sve
Dok pada zigurat
Trčaću orlujski mlad
Nit se obrnut da slikam

Tuesday, November 22, 2016

St Dismas in Light of the Parable of the Sheep and the Goats

In th’ hour of Glory come, when crucified
The howling lambs the Lamb and Shepherdess,
There bleating stood one goat to His right side,
He only with Him in His loneliness.

Saturday, November 12, 2016

Memoriam æternam Leonardo Cohen supplica, Catulle

Catullus, who bent boys and whose Lesbia was a married woman, took offence when two old queens, members apparently of his literary circle, made fun of his morals and his verse; they thought his tender poem to Lesbia, counting their numberless kisses in old prudes’ spite, was terribly effeminate and indecent. He wrote them ‘Pedicabo ego vos et irrumabo, you faggot Aurelius and Furius, you poof’ threatening to do beastly things to their mouths and bums just to show them thus that he was decent (castus) so long as he remained in the masculine role, and that so long as he remained in the role his verse could be as indecent and effeminate as he wished. The touchy pagan darling knew what Leonard Cohen, God grant him memory eternal, came only very late to know, in spite of all the lovelorn Hallelujahs: that you can more convincingly defend your virility by sodomising a man’s head than you can write a love poem about receiving head. ‘Chelsea Hotel’, may you be forgotten. Catullus, for thousands of years to come may you sing love and manliness to our foolish sex.

Monday, October 31, 2016

Halloween ljeta 2016-og dobrote Gospodnje

Dan je svetog jevanđeliste Luke
U čijoj čudesnoj pripovijesti
Ćute muževi i govore žene
Usahla starica i djevojčica neiskusobračna
I djeca im u utrobi plešu
Jer je kraj svijeta, i sve je naglavce
I dan je svetih Petra Čudotvorca
I Petra Tajnovica, arhiepiskopa cetinjskih
I dan u kom prikova zloučitelj Luther
Čavle u živi hram Hristovog Tijela
Pun pravedničkog gnjeva i osude
Na zloupotrebe i novotarije tog Tijela
Na Facebook gnjevno građanstvo piše
Nije ovo Noć vještica nego Sveti Luka
Halloween? Ne hvala! Ja sam Kršćanin!
Aj neka mi neko dođe po slatkiše!
Kače po zidova neki grozni video:
Nesretni dječak na ljubav
Kao na rendez-vous namamljuje mačku
I šutira je iz sve snage u zrak
Kao ljubavnik nekog ko ga je smorio
Nosi trenerku sa štraftom i raspale patike
Zgroženi se građani pitaju
Kako neko takav uopšte može postojat
I priznaju na društvenoj mreži
Da ne znaju što bi bilo da im mali padne šaka
Kao da mali nije već dovoljno dopadao šaka
I nogu i ocu i bratu i kom već siledžiji sa ulice
U trenerci sa štraftama i raspalim patikama
Ili profinjenijem nasilju
Nastavnika, psihologa i pedagoga
A zašto vidiš trun u oku brata svojega
A brvna u svojemu oku ne osjećaš?
On je sred mraka bijeloga dana
Sa brvnom krune svoje u svoje oko
Sav u štrafte i žive rane i krv
Namazan i maskiran tako
Kao da traži slatkiše
Dobio mrtvo drvo koje ne rađa
Od Aveljevog roda
I dobio blagoslov od Kainovog roda
I primio oba kao dijete slatkiš ili igračku
Mi znamo da prijeđosmo iz smrti u život
Jer ljubimo braću
Ove prve hladne noći, dok tonemo u mrak
U bijedno kao da nije Hrišćanski
Rasvijetljenom gradu
Po Zagoriču trče đeca, mrtvački islikana
Kao mrtvi koji iziđoše iz grobova
Po Njegovom Vaskrsenju
I dođoše u Sveti Jerusalim
I pokazaše se mnogima
Dogovaraju se da traže slatkiše
Trče i manitaju i smiju se
Svijetle im islikane kosti
Kao svjetla nevečernjeg dana
Smrt i sve vidljive i nevidljive sile
Dječja su igračka
Nemaju posljednju riječ
Kraj je svijeta, sve je naglavce
Halloween je, nošt svjataja

Thursday, October 27, 2016

Sanctæ matri Parascevæ in diem commemorationis eius

Jedino što si tražila za sebe
Samo za sebe
Bilo je da te maknu
Od nekog starog grešnika
Ukopanog ukraj tvog netruležnog tijela
Sveta Paraskevo
Od vrste koja ti ježednevno pristupa
Kao da te je bilo stid
Da se projaviš
Da pokažeš svoje netruležno tijelo
Da se vidi da si sveta
Pa si se javila kroz san
Nekim bogobojažljivim dušama
Tom stidnom i pobožnom spletkom
Nebeske dvorjanke
Dugo, dugo pošto si usnula
Sa dvadesetsedam godina
Sluškinja od najranijih nogu
Roditeljima uglednicima neke vizantijske palanke
Koji su te vodili u crkvu
I vaspitavali u strahu Božjem
I ljutili se što si razdavala siromasima
Koji su imali jasne ideje
Što priliči jednoj djevojci
I Njemu koji ti se javio djevojčici
Ako ko hoće za mnom ići
Neka se odreče sebe
I uzme svoj krst i pođe za mnom
Za kim si pošla po prašnjavom putu
Njegova crna nevjesta
Kroz palanke Istoka
Sve do vode Jordana
Podvizavajući se i služeći
Starcima djevcima koji su imali jasne ideje
O ženama i njihovoj prirodi
Dok te nije pozvao da se vratiš
Doma gdje si ubrzo zatim umrla
Sve to nema smisla
I ne znači ništa
Nema nikakvu ideologiju
Od toga se ne može ispričati priča
Jedva i žitije
Nije za rime
Tebe se feministi stide
Pobožni preziru žene kao ti
Dok se tebi mole
Hiljadu godina
Ideš po prašnjavom putu
Za neku palanku
Gdje žive ljudi
Koji imaju ideje
Kako treba sa djecom
Sa ženama i slugama
Gdje šušte šamari i ogovaranje susjeda
I glasno se ispovijeda
Poslušnost nekoj vlasti
Česnice, svijeće i pšenica
Zlate se sred izobilne trpeze
Za slavlje gdje žene krišom plaču
Ti, samozatajna i čudnovata
Dolaziš da služiš
Prislužuješ ručku i služenju
Liječiš i nalaziš izgubljene stvari
Braniš i ispunjavaš želje
Svima u svemu što
Nikakav grijeh ni zloba ni sila
Ne može da pokvari i pomrači
Ostaješ do kraja
Jer se Ljubav zaodjenu u crno
I ne odustade i ne prokle nijednom
Sred šamara i kletvi Crnoga Petka

Veliki grešnik spjeva ti ovo, sveta majko Petko
U čemu neka ti posluži, dopusti
Kao onaj grešni starac, da se čuje tvoja slava