Monday, January 7, 2019

A Translation of a Sonnet of Gaspara Stampa

Bješe blizu dan kad Tvorac dođe
(A vo višnjih mòga ostat svojih)
I za otkrit se ljudski lik usvoji,
Iz djevstvene utrobe ovaploćen:
     Kad se i ja od svoje gospođe
Zgnijezdit ju u srce udostojih,
Koja mòga svit se u zaklon bolji,
(A zbog nje mi mnoga suza pođe).
     Okle ovu rijetku i višnju sreću
Sretan primih, samo žâ mi bilo
Đe ne viđe Bog me u uru preču.
     Otad sve što mi se mnilo i snilo,
Sve mi nade njojzi jednoj kreću,
Blagoljepšoj svih ê sunce ogrilo.


Era vicino il dì che ’l Creatore,
che ne l’altezza sua potea restarsi,
in forma umana venne a dimostrarsi,
dal ventre virginal uscendo fore,
     quando degnò l’illustre mio signore,
per cui ho tanti poi lamenti sparsi,
potendo in luogo più alto annidarsi,
farsi nido e ricetto del mio core.
     Ond’io sì rara e sì alta ventura
accolsi lieta; e duolmi sol che tardi
mi fe’ degna di lei l’eterna cura.
    Da indi in qua pensieri e speme e sguardi
volsi a lui tutti, fuor d’ogni misura
chiaro e gentil, quanto ’l sol giri e guardi.

Saturday, January 5, 2019

‘Godʼs Gonna Cut You Down’, but ‘You Want It Darker’

Tražim pomilovanje
Za religiozne i duhovnjake
Bezbožnjake i nabožnjake
Za sve koji žive i zvuče
Kao smaračkim glasom što huče
Nick Cave i Leonard Cohen
Kroz mrak pjesme svoje
Akustični i zvonki kao tibetski monasi
Ili kao Johnny Cash kad te plaši
Gnjevom Božjim i Sudom strašnim
Naprasno sentimentalan i raznježen
Od nasilja i tuge rastrežnjen
Prorok na jedan tren
Za sve koji sa strahom iz horor priče
Prilaze i padaju nice
Ispred milosnog prijestola
I drhte kao podno idola
Stišću usne i oči kolače
U strogoću se i mrgud oblače
Kukuljice i podvezice navlače
Kao fašisti i fetišisti
I vatre pale i raspiruju
I na vatru osuđuju
Za vijek ovaj i vijek budući
Dzift-crni kao Pismo Sveto
Tvrdokorno i sitno složeno
Crvenim po stranâ opervaženo
U koje se i metak zguči
Za njih koji su tako čisti i ispravni
Da se stide mišića gladnih
I golih što ih onaj Jadnik
Prikaza u Jordan pogružen
Ili na Krst sramno opružen
Sve kojima je vjera knjižica štedna
Polisa osiguranja pred reketom
Neka bezbijednost bijedna
Što se plaća mnogim strahom i trepetom

Za sve pomilovanje koji ne daju
Da si već pomilovao
Krokodilske naše suze
I rane nam od krokodila
Koji ne znaju
Da nisi došao
Da im se muke duže
Što im je zloba učinila
No da radost imaju

Wednesday, December 19, 2018

I vi očevi! ne razdražujte djece svoje, Efescima 6:4

Nekome je prvo pijanstvo bilo sa ocem
Nekoga je otac poveo nakurve
Nekoga na utakmicu ili u crkvu
Neko i nema baš neka sjećanja sa ocem
(Izgleda da generalno nema načina
Da se uspije kao otac)
Njega je otac vodio na mitinge
Nosio ga na ramena
Dizao mu ruke uza svoje
Na urlanje i manijačke riječi sa bine
I onda bi i oni vikali i pjevali i svi ostali
I samo tad je mogao bit siguran
Da iza dreke neće uslijedit batine
Njemu ili sestri ili majci 
I predika o tome šta im je sve pružio
(A, realno, malo toga)
Samo tad nije mogao ništa pogrešno da uradi
I glupo ljudsko srce
Koje mora nešto da voli
Zavoli i takvog oca i takvu radost
Čak i kad mrzi sve ostalo
(Majku npr. mrzi
I zove sve žene kurvama)
Dan-danas kad se opjani ugrad
Pokazuje random ljudima
Člansku kartu Liberalnog saveza
I svoje u njoj nasmijano lice dječaka

Tuesday, December 4, 2018

Three Long Taps and One Short One

Volio bih da ostanem samo ime
Pomenuto par puta u Vladimirovim pjesmama
Ime uz koje će uvijek ići asterisk
*Vjerovatno ista osoba iz pjesme te i te
*etim. < lat. Vulcanus?
*Po svemu sudeći, pripadnik istog književnog kruga
U najgorem slučaju sa oskudnim biografskim podacima
Kao Gallus i Veranius i Aurelius i Furius
Ali najbolje samo kao ime
Thaliarchus, Ligurinus, Tychicus
*Of him nothing else is known
Ime toliko bez značenja i asocijacija
Da može da nosi svaku nejasnu čežnju
I špekulacije budućih dokonih filologa
Ime sačuvano u cash fileu
Na nekom manastirskom hard driveu
U toku i u posljetku neke nuklearne ili klimatske katastrofe
(Zašto bi monasi u postapokaliptičnoj budućnosti
Sačuvali baš cash verziju Vladovog bloga
O tome neka misle neki budući ozbiljni lingvisti
Nasljednici entuzijastičnih amatera filologa
Kad mu za dvije hiljade godina budu pripremali
Kritičko izdanje na nekom tadašnjem mediju
Ni mi ne znamo zašto su monasi prepisivali
Katula i Propercija i Horacija i Marcijala,
Besramnu družinu, i zašto druge, pristojne, nisu)
Ime koje će u tom novom mediju da prati
(U ispravljanom google translate prijevodu)
Kao džepni Horacije engleske gospodičiće
Na grand tour kroz Italiju
Nekog budućeg kosmonautu sa književnim ukusom
Kroz zvjezdane staze
Po vaseljenskom mraku
(Ripae ulterioris amore)
Kao sv. Hristofor Sandru Bullock u onom filmu
Ime koje putuje svemirskom bestežinom
Na pištavim kompjuterima svemirskog broda
(Biiiip–biiiip–biiiip–bip)
Sve što je ostalo od ovog praha
Zadnji trzaji zaljubljenih nerava
(A twitch upon the thread)
Ime kao neko ime koje pritiska
Prazno gladno srce zvjezdoplovca
Srce dublje od Ada i šire od kosmosa
(Biiiip–biiiip–biiiip–bip)
Ime koje će jednom biti dozvano
Kad budemo ustajali
(Biiiip–biiiip–biiiip–bip)
Živi i topli i nebrojeni
Između ohlađenih zvijezda

Tuesday, November 20, 2018

Kontra onih što se rugaju Biljani Srbljanović za kokainomaniju

Sit gladnom ne vjeruje, nema o česa
Stomak da mu se o njega očeše
Već je pojeo brata za ručak
Te bi sad i tebe da večera
On ujeda i đe neće kučak
Veliki zalogaji za veliku nervozu
Šta su naše mrve pseće
Malo nježnosti i malo sreće
Za sitost gladniju no glad
Sestro Biljo, otresi mu podnos prah sa nogu
Gospodnja kenoza dodiruje i našu kenozu

Friday, October 12, 2018

Kao kroz staklo

Sa druge strane ikona
Gleda se isto što sa ove
Diše isti tamjan
I diže ista čaša
Ne vide se naša teška srca
Koliko kamen i malter
Sa kojeg sijaju svete oči

Thursday, September 27, 2018

Eo Podgoriciam iterum crucifigi

Krstovdan 2018.

Bijem ih za njihovo dobro, ada ja sam im majka,
Da znaju zlo i dobro, da stvorim ljude poštene,
Ne veli se zalud, batina je izašla iz raja.
Đe ćeš to, Bože!? – Evo idem obraz malo da okrenem.

*

Nisam znao za sebe, obraz mi uze pred ljudima,
I nisam je udario, samo šklapio malo kao dijete;
Zar ne treba žene da se pokoravaju muževima?
Đe ćeš to, Bože!? – A evo ih dolaze, bukaju i prijete.

*

Baš me briga, neka ih nosi morska pučina,
Nisam ih ja na brodove ćera pa ih sad primat;
Svakom je od Boga jedna otadžbina.
Đe ćeš to, Bože!? – Evo idem opet u zbijeg u Egipat.

*

Neka se ubio; posla ima ko hoće da radi;
Ne mogu ja da brinem za gladne i bolesne;
Tamo lijepo piše, nema da jede ko ne radi;
Đe ćeš to, Bože!? – Evo imam neka drva da iznesem.

*

Slomih mu noge i ruke jer se s muškim dohvaća;
I razbih mu glavu o pločnik i pukoh mu bubne opne;
Besplodo se drvo siječe i u oganj bača;
Đe ćeš to, Bože!? – Evo idem opet na Drvo da se popnem.

Friday, September 21, 2018

In nativitatem Deiparæ

Theologi—cani, vagi—
Peregrini ut illi Magi,
Sed non reverenter muti,
Multa vana sunt locuti
De peccato persistente
In te de antiquo parente
Tracto, & quâ horâ abluta
Tu fuisti facta tuta
Ad recipiendum Deum,
Te mirantes ut alveum
Vilem & Eius indignum:
Ne confundat eos Lignum
De quo tuâ carne pensâ
Benedictio est extensa!
Ecce! cum fuisti nata
Et te Trias est mirata,
Non horruit carnis mundum,
Nec percepit quid immundum
Tuo adnuens decori,
Nec timuit pro te mori!

Fac nos caecos ad peccata,
Sed videre ut, sublatâ
Culpâ, par tibi Lilio
Floruit Benedictio! Io!

Wednesday, August 29, 2018

In assumptionem Deiparæ

Quemadmodum tu assumpta?
Virgo enixa, ignota nupta!
Tune in cælo contineris
Deum portans in visceris?
Tamne vastum cælum super
Tuo ventre minus nuper?
Quid!? Non rubet æther clarus
Te assumens? Numne ignarus
Quod pulverem hunc despectum
Eius splendori, in conspectum
Asterum, prælucuisti?
Mater Dei! Mater Christi!
Quæ dedisti Deo vultum,
Quo remanet nil occultum,
Corpusque quo sunt perfecta
Mysteria prædilecta
Consilii prææterni!
Congaudete, o superni!
Quia diminuimini
Ut puelli illi minimi
Quos complexus est Puellus!
Quam reversi cæli et tellus!
Super vos est nunc extensus
Continens omnia amplexus
Qui in Cruce est dirruptus!
Mirabilis ecce! nuptus!
Quæ peperit humo Deum
Nunc denuo tractat Eum!
In bracchio Filii Mater,
Matri in gremio Pater!
Ubi Deus, homo ubi ’st
Agni et Agnæ in connubiis!?

Tu cæla largiora fac,
Caro ut tua et tuum lac
Deum etiam auxerunt
Cum hominem formaverunt!

Monday, August 13, 2018

Stephen Dunn, Slatkoća

(Izvorni naslov: Sweetness)

Kad mi se čini da ne mogu da podnesem više
      da mi još jedan prijatelj
osvane sa tumorom, i još jednog manijaka

sa kristalnim razumom, često neka slatkoća
      bane
bez da promijeni išta u svijetu

osim načina na koji se vučem kroz njega,
      na tren izgubljen
u neznavenoj ljubavi

za nekoga ili nešto, i svijet se smanji
      na mjeru zalogaja,
ili rukohvata, i opet nije mali.

Priznajem da nema slatkoće
      koja ne ostavi mrlju,
ni slatkoće koja je ikad dovoljno slatka...

Noćas mi je javio prijatelj da mu je ljubavnik
      stradao u saobraćajki,
u kolima koja je vozio. Glas mu je bio potmuo

i grlen, i ponavljao je što je imao
      da ponovi, i ja sam ponavljao
to malo riječi što imamo za takvu tugu

dok nismo razgovarali sasvim u zvucima.
      Često nekakva slatkoća dođe
kao na zajam, i ostane tek toliko

da da smisao tome što znači biti živ,
      i onda se vrati svom mračnom
izvoru. Što se mene tiče, briga me

gdje je sve bila, i kakav je grki put
      imala za prevaliti
da dođe dovde, da ima ovako dobar ukus.

Friday, August 10, 2018

Zvono koje ječi, kimval koji zveči

Ako grešnika voliš,
I mrziš grijeh,
Kao što govoriš:
Šta će ti ta riječ?
Što te s njim ne boli,
Ili mjesto njega, njegov grijeh?
I što ne plačeš i moliš
Za njega i cijeli svijet?
Il’ makar da podbočiš
Rame njegovom krstu,
Da mu je lakše ponijet?
Tek glave da pomoliš,
Dok s rukom na kršu,
Gle! ustaje na njega svijet,
Da mu glavu polomi!

Friday, July 20, 2018

Sonnet to My Lady Irena on the Occasion of Her Birthday, in Supplication that She Have Mercy on Me and Deign Me Her Sweet Presence

Podgorica, Summer 2018

Where dost thou hide?—I sought thee here and there
Down lanes wherefrom the stories of thee come,
I’ th’ night whence voices bring thy sights; when th’ air
Is cool, and peace had o’ th’ burnt town and dumb.
Is’t that I then passed over thee by chance
That still reproachest me though I want blame?
Have I not since in plenty sued that glance,
And like a beggar prostrate blessed thy name?
E’en now: dost hear not how the night doth ring,
“Hast seen her?”, “Prithee, friend, tell where she be”,
As I like mad cicada thy name sing,
And rummage filling th’ midnight peace with thee?
          Come out to meet me, my most gracious Dame,
          Come out to me, the peace doth speak thy name.

Thursday, July 12, 2018

Can’t Feel My Face When I’m with You

Thou spak’st of former loves in female names,
Lest passing one might hear thee for what art,
Mid chatt’ring hands and whisp’ring looks of shames;
I, first time, shamed not such love in mine heart.
And I desired the world to know thereof;
Thine arms were peace though as wind-beaten boughs
Rose on me in lust’s rage; ’twas God’s good love
T’ adore thy snake-flesh as He disallows.
Yet that I loved thee thou didst hate requite,
In that, perchance, yet yoking His restraint:
In none anew will I take such delight,
And for ’t I’ve made thee known through my complaint.
           My moss-grown Daphne, shaming my embrace,
           I curse thee sober, drunk I bless thy face.


Wednesday, June 13, 2018

On the Road to Geneva

Geneva, hereto hated name,
For from thee Calvin’s Cursespel came!
Yet now dost taste the very leav’n!
I speed to thee as unto Heav’n,
The place wherefrom good news I knew!
For thou didst tell how of the two
My loves I love the dearest best
Another love to life was blest,
Taking and adding to their hue:
Oh double love that treble grew!
That I should now in his new face
Their old two see in sweet embrace,
Mixèd, renewed, and glorified,
The New Life i’ th’ old signified!
Oh Treble Love in One above,
Bless and augment our life and love!

Tuesday, June 12, 2018

Strašni sud

Ne plaši se Boga i Strašnoga suda,
Neće ti Bog ništa;
Zar je ono na Krstu bila gluma?
Ne boj se Hrista.
Boj se radije
Šta mogu tvoja ruka,
Tvoje oko i tvoja usta,
Njemu da učine:
Jer on je Dijete u kolijevku;
I u Hramu na trijemu
Svojim ubicama što propovijeda
Od dvanaest ljeta
Dječačić;
Raspeti koji ne uzvraća;
Boj se ti njemu da ne uzvratiš
Što su ti radila braća.