Tuesday, November 20, 2018

Kontra onih što se rugaju Biljani Srbljanović za kokainomaniju

Sit gladnom ne vjeruje, nema o česa
Stomak da mu se o njega očeše
Već je pojeo brata za ručak
Te bi sad i tebe da večera
On ujeda i đe neće kučak
Veliki zalogaji za veliku nervozu
Šta su naše mrve pseće
Malo nježnosti i malo sreće
Za sitost gladniju no glad
Sestro Biljo, otresi mu podnos prah sa nogu
Gospodnja kenoza dodiruje i našu kenozu

Friday, October 12, 2018

Kao kroz staklo

Sa druge strane ikona
Gleda se isto što sa ove
Diše isti tamjan
I diže ista čaša
Ne vide se naša teška srca
Koliko kamen i malter
Sa kojeg sijaju svete oči

Thursday, September 27, 2018

Eo Podgoriciam iterum crucifigi

Krstovdan 2018.

Bijem ih za njihovo dobro, ada ja sam im majka,
Da znaju zlo i dobro, da stvorim ljude poštene,
Ne veli se zalud, batina je izašla iz raja.
Đe ćeš to, Bože!? – Evo idem obraz malo da okrenem.

*

Nisam znao za sebe, obraz mi uze pred ljudima,
I nisam je udario, samo šklapio malo kao dijete;
Zar ne treba žene da se pokoravaju muževima?
Đe ćeš to, Bože!? – A evo ih dolaze, bukaju i prijete.

*

Baš me briga, neka ih nosi morska pučina,
Nisam ih ja na brodove ćera pa ih sad primat;
Svakom je od Boga jedna otadžbina.
Đe ćeš to, Bože!? – Evo idem opet u zbijeg u Egipat.

*

Neka se ubio; posla ima ko hoće da radi;
Ne mogu ja da brinem za gladne i bolesne;
Tamo lijepo piše, nema da jede ko ne radi;
Đe ćeš to, Bože!? – Evo imam neka drva da iznesem.

*

Slomih mu noge i ruke jer se s muškim dohvaća;
I razbih mu glavu o pločnik i pukoh mu bubne opne;
Besplodo se drvo siječe i u oganj bača;
Đe ćeš to, Bože!? – Evo idem opet na Drvo da se popnem.

Friday, September 21, 2018

In nativitatem Deiparæ

Theologi—cani, vagi—
Peregrini ut illi Magi,
Sed non reverenter muti,
Multa vana sunt locuti
De peccato persistente
In te de antiquo parente
Tracto, & quâ horâ abluta
Tu fuisti facta tuta
Ad recipiendum Deum,
Te mirantes ut alveum
Vilem & Eius indignum:
Ne confundat eos Lignum
De quo tuâ carne pensâ
Benedictio est extensa!
Ecce! cum fuisti nata
Et te Trias est mirata,
Non horruit carnis mundum,
Nec percepit quid immundum
Tuo adnuens decori,
Nec timuit pro te mori!

Fac nos caecos ad peccata,
Sed videre ut, sublatâ
Culpâ, par tibi Lilio
Floruit Benedictio! Io!

Wednesday, August 29, 2018

In assumptionem Deiparæ

Quemadmodum tu assumpta?
Virgo enixa, ignota nupta!
Tune in cælo contineris
Deum portans in visceris?
Tamne vastum cælum super
Tuo ventre minus nuper?
Quid!? Non rubet æther clarus
Te assumens? Numne ignarus
Quod pulverem hunc despectum
Eius splendori, in conspectum
Asterum, prælucuisti?
Mater Dei! Mater Christi!
Quæ dedisti Deo vultum,
Quo remanet nil occultum,
Corpusque quo sunt perfecta
Mysteria prædilecta
Consilii prææterni!
Congaudete, o superni!
Quia diminuimini
Ut puelli illi minimi
Quos complexus est Puellus!
Quam reversi cæli et tellus!
Super vos est nunc extensus
Continens omnia amplexus
Qui in Cruce est dirruptus!
Mirabilis ecce! nuptus!
Quæ peperit humo Deum
Nunc denuo tractat Eum!
In bracchio Filii Mater,
Matri in gremio Pater!
Ubi Deus, homo ubi ’st
Agni et Agnæ in connubiis!?

Tu cæla largiora fac,
Caro ut tua et tuum lac
Deum etiam auxerunt
Cum hominem formaverunt!

Monday, August 13, 2018

Stephen Dunn, Slatkoća

(Izvorni naslov: Sweetness)

Kad mi se čini da ne mogu da podnesem više
      da mi još jedan prijatelj
osvane sa tumorom, i još jednog manijaka

sa kristalnim razumom, često neka slatkoća
      bane
bez da promijeni išta u svijetu

osim načina na koji se vučem kroz njega,
      na tren izgubljen
u neznavenoj ljubavi

za nekoga ili nešto, i svijet se smanji
      na mjeru zalogaja,
ili rukohvata, i opet nije mali.

Priznajem da nema slatkoće
      koja ne ostavi mrlju,
ni slatkoće koja je ikad dovoljno slatka...

Noćas mi je javio prijatelj da mu je ljubavnik
      stradao u saobraćajki,
u kolima koja je vozio. Glas mu je bio potmuo

i grlen, i ponavljao je što je imao
      da ponovi, i ja sam ponavljao
to malo riječi što imamo za takvu tugu

dok nismo razgovarali sasvim u zvucima.
      Često nekakva slatkoća dođe
kao na zajam, i ostane tek toliko

da da smisao tome što znači biti živ,
      i onda se vrati svom mračnom
izvoru. Što se mene tiče, briga me

gdje je sve bila, i kakav je grki put
      imala za prevaliti
da dođe dovde, da ima ovako dobar ukus.

Friday, August 10, 2018

Zvono koje ječi, kimval koji zveči

Ako grešnika voliš,
I mrziš grijeh,
Kao što govoriš:
Šta će ti ta riječ?
Što te s njim ne boli,
Ili mjesto njega, njegov grijeh?
I što ne plačeš i moliš
Za njega i cijeli svijet?
Il’ makar da podbočiš
Rame njegovom krstu,
Da mu je lakše ponijet?
Tek glave da pomoliš,
Dok s rukom na kršu,
Gle! ustaje na njega svijet,
Da mu glavu polomi!

Friday, July 20, 2018

Sonnet to My Lady Irena on the Occasion of Her Birthday, in Supplication that She Have Mercy on Me and Deign Me Her Sweet Presence

Podgorica, Summer 2018

Where dost thou hide?—I sought thee here and there
Down lanes wherefrom the stories of thee come,
I’ th’ night whence voices bring thy sights; when th’ air
Is cool, and peace had o’ th’ burnt town and dumb.
Is’t that I then passed over thee by chance
That still reproachest me though I want blame?
Have I not since in plenty sued that glance,
And like a beggar prostrate blessed thy name?
E’en now: dost hear not how the night doth ring,
“Hast seen her?”, “Prithee, friend, tell where she be”,
As I like mad cicada thy name sing,
And rummage filling th’ midnight peace with thee?
          Come out to meet me, my most gracious Dame,
          Come out to me, the peace doth speak thy name.

Thursday, July 12, 2018

Can’t Feel My Face When I’m with You

Thou spak’st of former loves in female names,
Lest passing one might hear thee for what art,
Mid chatt’ring hands and whisp’ring looks of shames;
I, first time, shamed not such love in mine heart.
And I desired the world to know thereof;
Thine arms were peace though as wind-beaten boughs
Rose on me in lust’s rage; ’twas God’s good love
T’ adore thy snake-flesh as He disallows.
Yet that I loved thee thou didst hate requite,
In that, perchance, yet yoking His restraint:
In none anew will I take such delight,
And for ’t I’ve made thee known through my complaint.
           My moss-grown Daphne, shaming my embrace,
           I curse thee sober, drunk I bless thy face.


Wednesday, June 13, 2018

On the Road to Geneva

Geneva, hereto hated name,
For from thee Calvin’s Cursespel came!
Yet now dost taste the very leav’n!
I speed to thee as unto Heav’n,
The place wherefrom good news I knew!
For thou didst tell how of the two
My loves I love the dearest best
Another love to life was blest,
Taking and adding to their hue:
Oh double love that treble grew!
That I should now in his new face
Their old two see in sweet embrace,
Mixèd, renewed, and glorified,
The New Life i’ th’ old signified!
Oh Treble Love in One above,
Bless and augment our life and love!

Tuesday, June 12, 2018

Strašni sud

Ne plaši se Boga i Strašnoga suda,
Neće ti Bog ništa;
Zar je ono na Krstu bila gluma?
Ne boj se Hrista.
Boj se radije
Šta mogu tvoja ruka,
Tvoje oko i tvoja usta,
Njemu da učine:
Jer on je Dijete u kolijevku;
I u Hramu na trijemu
Svojim ubicama što propovijeda
Od dvanaest ljeta
Dječačić;
Raspeti koji ne uzvraća;
Boj se ti njemu da ne uzvratiš
Što su ti radila braća.

Thursday, June 7, 2018

Građanska dužnost

Nosi sako i farmerice
Dva dugmeta raskopčana
Ima spore mačkaste pokrete
I lijep zvonak glas
Laganu, pomalo smaračku priču
Uredan i uglađen kao čisto kupatilo
(Samo se malo duvan
Nahvatao na njega)
Minimum se đed
Doselio u Podgoricu
Mogao je bit u neki band kao momak
Generalno neodređeno priča
O svojoj mladosti, uvijek
Sa utiskom da je vazda
Bio tako cool i njegovao
Taj neki urbani način
Ne radi ništa nedostojanstveno
Ne trenira i ne igra kladionicu
Jede kuvano (zato je šlank)
Pije umjereno i radne obaveze
Završava negdje do podneva
Neoženjen, ima dugu vezu
Na izborne nedjelje
Zove kolege da pita jesu li glasali

Wednesday, May 9, 2018

To the ‘Woman Who Fell in Many Sins’, and to the ‘Good Thief’, a Prayer

They sing you hymns as though repriefe;
Their pray’rs are litanies of shames;
They don’t remember e’en your names;
Thou’rt but the Whore, and thou the Thief.

And that they praise you ’tis to say,
If mercy had He of you such,
How unto mercy readier much
Shall be He for us who don’t stray?

As if the Son Whom Mary bore
Aught else did but as to Him did
To th’ Pharisee’s home come unbid
This Whore and daughter of a whore,

He Who His tearing face did press
In falling dews and rains on all
On earth as walk and fly and crawl,
And weary feet twined with his tress.

As if the Son of Mary’s grief,
The Son o’ th’ toil of Joseph’s arms,
The Son of their reproach and qualms,
Were not the brother of the Thief,

He Who when all His heart was pressed
With all the curse of law and death,
With all of God and all of faith,
Prayed as that Thief, forgave, and blessed.

Lo! to His Body tend awry
To lustful violence wonted palms;
And mouths which sang the holy psalms,
Cry Crucify, and Crucify.

And He the brother of the Thief,
And He the lover of the Whore,
From no embrace doth He withdraw,
And leaves no unembracèd grief.

Envoi
Our hymns and curse and God and b’lief:
How little to you and your Love!
Oh pray for us that curse and shove
Whore’s love and mercy of the Thief.

Tuesday, April 24, 2018

Za Gabrijelu

 Batuse, Kosovo, proljeće 2018.

Taj dan kao da izmilješe svi crvi vanka,
Radije da se gnječe i gnjiju po asfaltu
No da vrijeđaju zemlju u koju će ona leći;
I taj dan, sa podnem, razmakao se prijeteći
Oblak sa neba; radi nje kojoj se rugahu bližnji
Da para nebo svojim velikim nosem,
Oplakujući ju sad i ostavšeg joj muža i djecu,
Siroti, i oni, njenog oprosta svom rugu i zloći.
I taj dan, sa jutrom i podnem i noću,
Nije joj majka stala sa Nemoj, Gajo, nemoj,
Kao boleć roditelj djetetu neumornom na štetu,
Radi nje koja je bila dobra i bez tračka
Oblaka i kiše po licu, i trpeljiva kao zemlja
U koju će saći. Dok su joj spremali raku:
Sa kovčegom na leđa i ćebetom do grla
I bijelim drhtavim lenculom preko,
Kao filmski junak u treptavom nekom trenu
Odsudnog i dramatičnog usporenja,
Nije izgledala kao oni koji silaze u grob,
Nego kao da se sprema u nebo da se vine.




Sunday, April 8, 2018

Resurrexi

Ut in pratis cuniculi
Manu humana extirpati,
Maternoque ut parvuli
De latere rapti nati:
Exhorrui cultelluli
Abraham umbram nudati,
Quae de alvo cunabuli
Me secuta est oblati:
O in fine quam sustuli!
Quae non veritus sum pati!
Sed ecce me! Adsum! Tumuli
Tegmen peregi signati!
Et ecce mei famuli!
Semine Abraham desati,
Ut stellae, ut cuniculi,
Creatore procreati!