Friday, July 12, 2019

Sonnet to a Friend

Andriji na Svetom Stefanu, Petrovdan 2019.

Ti si moja crkva na Ostrvu
Gdje ljetuje svjetski jet set;
A ja kao monah u Остров-u
Nekim krivim guilt trippom sapet.
Ali kao na ovaj dan kad olabave
Straže, pa puste sirotinju u paradu,
Dan kad su sveti Petar i Pavle,
U tu svjetsku silu i nepravdu:
Tako mi je svaki dan sa tobom litija,
Ni Boga ni Zloga se ne bojim,
Bjelji od snijega isopom se umivam,
Iako sam qreeu, s tobom se ne broji.
          Na radio nam svira Billie Eilish ‘Bad Guy’;
          Neka; kad sam s tobom dobar sam.

Wednesday, June 26, 2019

“Niko te neće voljeti kao izbjeglica”

Za M.L., koji je rekao ovu riječ, da sretno putuje i sretno se vrati

Niko te neće voljeti kao izbjeglica
Dolaziće ti svaki dan
Kao kući da se vraća
Svojoj za vazda izgubljenoj
Ljubiće te sa preklonom
Kao zemlju i travu
Koje se, tamo,
Nikad nije sjetio da poljubi
Dodirivaće te strašljivo
Kao u snu što se diraju
Vaskrsla lica
Biće mu tvoje oči
Kao veliko nebo djetinjstva
Pod kojim je sve upamtio
Svijetlo i malecko
Lijepa je i tužna ljubav izbjeglice
Kao što zaboravlja svoju domovinu
(A mora se, da bi se živjelo)
Zaboraviće ponekad i tebe
Ali nikad, nikad

Friday, June 7, 2019

Što mi ogovaraš druga, smradu

Što mi ogovaraš druga, smradu
I tebi je drug
To što pričaš s drugovima po gradu
Obrne puni krug
I evo se čuje u Italiju
Ti njemu spominješ orijentaciju?
Gledaš ga s momcima Underhill i na Džadu?
A sjedi tu
I tebe ljudi znaju što si njegov drug
(Ili ti, opa, smeta
Što tebe ne šeta?)
On je lijep kao Pjesma nad pjesmama
I živi bez blama
Kedar livanski i slonova kost
Blještav kao dan i blag kao noć
A ti? Imaš li srama?
Jeo si mu doma, išli ste na Adu
Što ogovaraš druga, smradu

Saturday, April 27, 2019

Propovijed sv. Epifanija Kiparskog na Veliku Subotu (odlomak)

Ova se i druge propovijedi pripisuju sv. Epifaniju Kiparskom, episkopu kiparskog grada Salamine (Konstancije), koji je umro 403, mada vjerovatno potiču iz kasnije perioda. Grčki izvornik i latinski prijevod mogu se naći u J.-P. Migne, Patrologia Graeca, tom 43, knjiga 3, pp. 439-464. (ovaj odlomak počinje na 459).

Kad svojim dolaskom Gospod bijaše prišao najdubljim mjestima, Adam onaj, od svih prvosazdani i prvostvoreni i prvoumrli i posred svih dolje, držan pod stražom u velike okove, ču bat Gospodnjih koraka kako prilažahu sužnjima, i pozna ga po zvuku gdje ulažaše u zatvor, te se okrenu svima koji bjehu svezani sa njim u okove od vijeka, i reče: „Čujem zvuk koraka onoga koji dolazi put nas; i ako se ovaj zaista udostojio da dođe do nas, mi smo oslobođeni od okova. Ako ga zaista vidimo da stoji sa nama, mi smo iskupljeni od okova pakla.“ Ovo i drugo dok Adam govoraše svima sa sobom osuđenima, Gospod uniđe među njih, noseći pobjedničko oružje krsta. Koga kad vidje Adam prvoroditelj, po grudima se udarajući u čudu, uzviknu svima i reče: „Gospod moj sa svima.“ A Hristos odgovarajući reče Adamu: „I so duhom tvojim.“ I uzevši ga za ruku, pridignu ga, govoreći: „Probudi se, usnuli; i ustani iz mrtvih, i prosvijetliće te Hristos. Ja sam Bog tvoj, koji sam tebe radi postao sin tvoj; koji radi tebe, i radi onih koji će se od tebe roditi, kažem sada, i po po svojoj vlasti zapovijedam onima koji su u okovima: Iziđite; i onima koji su u mraku: Osvijetlite se; i usnulima: Ustanite. Tebi velim: Probudi se, usnuli; nisam te stvorio da svezan čamiš u paklu. Ustani iz mrtvih; ja sam život mrtvih. Ustani, djelo ruku mojih; ustani, sliko moja, načinjena po liku mom. Ustani, idemo odavde; ti u meni, ja u tebi, jedna smo nerazdvojna ličnost. Zbog tebe ja Bog tvoj postah sin tvoj; zbog tebe Gospod primih tvoj ropski oblik; zbog tebe ja, koji sam iznad nebesa, dođoh na zemlju, i pod zemlju; zbog tebe čovjeka, postadoh kao čovjek bespomoćan, bačen među mrtve; zbog tebe koji si izišao iz vrta, ja bih iz vrta predat Judejcima, i u vrtu razapet. Gle pljuvačku po mom licu, koju radi tebe primih, da te u prvo ono disanje povratim. Gle mi šamare po obraza, koje potrpjeh da tvoj iskvareni lik preobrazim po svojoj slici. Gledaj mi po leđa štrafte, koje primih da ti skinem teret grijeha sa pleći, što ti je na pleća natovaren. Gledaj mi ruke, pribodene čavlima za drvo od srećna uzroka, radi tebe koji si na zlo onda protegao ruku ka drvetu. Gledaj mi stopala prikovana i probodena na drvo radi tvojih stopala, koja na zlo potrčaše šestog dana ka drvetu neposluha, kada i osuda tvoja bi izrečena, no kad i preobraženje tvoje i otvorenje raja svojim trudom isposlovah. 

„Zbog tebe kušah žuč, da izliječim tvoju želju, ogrčenu od onog slatkog voća. Kušah ocat, da ukinem gorčinu tvoje smrti, i tvog protivprirodnog pića (?). Primih sunđer, da obrišem zapis tvoga grijeha. Primih trsku, da potpišem slobodu ljudskom rodu. Zaspah na krstu, i oštrica mi probode stranu radi tebe koji si spavao u raju i iz strane rodio Evu. Moj će bok izliječiti ranu tvoga boka. Moj će te san izvesti iz paklenog sna. Moja će oštrica obrnuti onu oštricu koja put tebe prijećaše. Ustani, idemo odavde. Neprijatelj te je izgnao iz rajske zemlje; ja te sad mećem ne u raj no na nebeski prijesto. Zabranih ti drvo koje je simbol života; a evo sam ja, koji sam život, sad sjedinjen sa tobom. Postavih heruvime da te čuvaju kao roba; sad činim da te heruvimi obožavaju kao Boga. Sakrio si se go od Boga; a sad si sakrio u sebi samog golog Boga. Bio si obukao od stida odjeću od kože; a ja Bog obukoh krvavu odjeću tvog mesa. Stoga ustanite, idemo odavde, iz smrti u život, iz propadljivosti u besmrtnost, iz mraka u vječnu svjetlost. Ustanite, idemo odavde, iz bola u veselje, iz ropstva u slobodu, iz tamnice u nebeski Jerusalim, iz okova u raspust, iz sužanjstva u rajske slasti, u nebo sa zemlje. Radi toga i umrijeh, i ustadoh, da steknem gospodstvo i nad živima i mrtvima. Zato ustanite, idemo odavde. Jer otac moj nebeski ovčicu koja je bila izgubljena iščekuje. Devedesetdevet angelskih ovčica čekaju svog Adama saslužitelja kad ustane i kad se uspne i kad se Bogu vrati. Heruvimski tron je spremljen, nosači pripravni i spremni, bračna postelja se rasprostire, gozba je postavljena, vječni šatori i sobe ukrašeni, i riznice svih dobrih stvari otvorene, i carstvo nebesko prije svih vjekova spremno. Što oko ne vidje, i uvo ne ču, i u srce čovjeku što ne uđe, sve dobro koje čeka čovjeka.“

Sunday, April 7, 2019

Užasaju sja zvati tebje: Raduj sja

Za M. K.
Blagovijesti 2019.

Virginis intactae cum veneris ante figuram, praetereundo cave ne sileatur Ave.

Svakom je od monaha u keliju
Manastira svetog Marka
Naslikao Angelico fratar
Po ikonu u prćiju
Mukâ i slave Gospodnje
U pastelne boje
Da s njom ustaje iz mraka
I s njom u mrak da liježe

I onda u hodnik što ih veže
Blagovijesti naslikao krupno
—S Angelom leptirokrilim
I djevolikim i Marijom
Kako su se prepali skupno—
Da se od nje monasi
Kad se iz soba izlazi
I u sobe kad se vraća
Opomenu sa strahom
Ljepote koja ne prolazi
I uvijek se snova rađa

I ispod napisano:
„Kad pred lik ljubavni
Ove đevojke budeš stao
Gledaj ne zaboravi
Da rečeš Zdravo
Tim je riječima i Gospod Savaot
Gavrila možda bio poslao


Wednesday, February 13, 2019

Birthday Sonnet to My Bosom Friend

’Tis that day of the year when homage due
I pay obeisant with joyful protest,
E’er louder, of chaste love for thee and true,
As if each year hereto not thus professed;
Like they who their one virtue do so flaunt,
Making thereof their one talk, and therein
As at parade proceeding, that the vaunt
Betrays thereof the very substance sin.
Yet unlike them in that I make of me
An open display of shame and disgrace,
Who, having naught wherefore thou shouldst love me,
In sin unclad do cloak the chaste embrace.
          Thou art mine own debt paid sev’nty times sev’n,
          My Judgment come, my gracious Court of Heav’n.

Sunday, February 10, 2019

In memoriam aeternam D.V.

Bog nema ljepše svete
No njih bez ljepote i obličja
Koji nisu ništa na oči
Šibljike koje vjetar smete
Koji nisu nikakva priča
Ničiji starci ni oci
Tajnovici i čudotvorci
Koji ne ispisaše savjete
O blagodati i prelesti
Proročanstva ni ispovijesti
Koji ne stigoše da opterete
Nikoga svojim krstom
Niti da upru prstom
Put ove grešne bijede
Da krive još iskrive
Njih koji ne žive
U mašti patriota
Nit navijačkom kriku
Koje bi bilo sramota
Na svoju svetu sliku
Svoje tropare i žitije
Akatiste i akolutije
I da im se pjeva slavopoj
(Sem možda pjesme dječije)—
Nije ovo za vaš kroj
On je samo u svoju uru
Ušao u buru
A da je digao nije
I da ne zna da hoda po njoj
Kao da nije ništa
Sva voda svijeta
Sve more grijeha
Tek kap u čašu Hrista
I smrt samo grcaj nijedan
Sred mnogog smijeha

Monday, January 21, 2019

It’s not You Know What

My jaws grind and they clench (it’s not you know what)
And the thirst runs unquenched (it’s not you know what)
There’s the ancient heartache (it’s not you know what)
And the shame I can’t name (it’s not you know what)

(Or is it you know what?)

Oh it’s not you know what, and though I have got
This Habsburg jaw I do love you as cuz (really)
Oh I’ll try to keep shut, I never make fuss
I just took too much, and I can’t even talk

Look how I’m dripping wet (it’s as if I have cried)
And dancing tone-deaf (all my tears till they dried)
So happy I could die (it’s as if I have died)
So dead and alive (and stole paradise)

(You mustn’t think this is what you think
It’s not you know what, I lean in your earshot,
When I touch you and all, don’t think I want more)

Oh it’s not you know what, it’s just that I’ve got
All dried up inside, this is only bromance (really)
Oh I would rather die, please just let us dance
I don’t want you to kiss me, just hug me at times

Monday, January 7, 2019

A Translation of a Sonnet of Gaspara Stampa

Bješe blizu dan kad Tvorac dođe
(A vo višnjih ostat mòga svojih)
I za otkrit se ljudski lik usvoji,
Iz djevstvene utrobe ovaploćen:
     Kad se i ja od svoje gospođe
Zgnijezdit ju u srce udostojih,
Koja mòga svit se u zaklon bolji,
(A zbog nje mi mnoga suza pođe).
     Okle ovu rijetku i višnju sreću
Sretan primih, samo žâ mi bilo
Đe ne viđe Bog me u uru preču.
     Otad sve što mi se mnilo i snilo,
Sve mi nade njojzi jednoj kreću,
Blagoljepšoj svih ê sunce ogrilo.


Era vicino il dì che ’l Creatore,
che ne l’altezza sua potea restarsi,
in forma umana venne a dimostrarsi,
dal ventre virginal uscendo fore,
     quando degnò l’illustre mio signore,
per cui ho tanti poi lamenti sparsi,
potendo in luogo più alto annidarsi,
farsi nido e ricetto del mio core.
     Ond’io sì rara e sì alta ventura
accolsi lieta; e duolmi sol che tardi
mi fe’ degna di lei l’eterna cura.
    Da indi in qua pensieri e speme e sguardi
volsi a lui tutti, fuor d’ogni misura
chiaro e gentil, quanto ’l sol giri e guardi.

Saturday, January 5, 2019

‘Godʼs Gonna Cut You Down’, but ‘You Want It Darker’

Tražim pomilovanje
Za religiozne i duhovnjake
Bezbožnjake i nabožnjake
Za sve koji žive i zvuče
Kao smaračkim glasom što huče
Nick Cave i Leonard Cohen
Kroz mrak pjesme svoje
Akustični i zvonki kao tibetski monasi
Ili kao Johnny Cash kad te plaši
Gnjevom Božjim i Sudom strašnim
Naprasno sentimentalan i raznježen
Od nasilja i tuge rastrežnjen
Prorok na jedan tren
Za sve koji sa strahom iz horor priče
Prilaze i padaju nice
Ispred milosnog prijestola
I drhte kao podno idola
Stišću usne i oči kolače
U strogoću se i mrgud oblače
Kukuljice i podvezice navlače
Kao fašisti i fetišisti
I vatre pale i raspiruju
I na vatru osuđuju
Za vijek ovaj i vijek budući
Dzift-crni kao Pismo Sveto
Tvrdokorno i sitno složeno
Crvenim po stranâ opervaženo
U koje se i metak zguči
Za njih koji su tako čisti i ispravni
Da se stide mišića gladnih
I golih što ih onaj Jadnik
Prikaza u Jordan pogružen
Ili na Krst sramno opružen
Sve kojima je vjera knjižica štedna
Polisa osiguranja pred reketom
Neka bezbijednost bijedna
Što se plaća mnogim strahom i trepetom

Za sve pomilovanje koji ne daju
Da si već pomilovao
Krokodilske naše suze
I rane nam od krokodila
Koji ne znaju
Da nisi došao
Da im se muke duže
Što im je zloba učinila
No da radost imaju

Wednesday, December 19, 2018

I vi očevi! ne razdražujte djece svoje, Efescima 6:4

Nekome je prvo pijanstvo bilo sa ocem
Nekoga je otac poveo nakurve
Nekoga na utakmicu ili u crkvu
Neko i nema baš neka sjećanja sa ocem
(Izgleda da generalno nema načina
Da se uspije kao otac)
Njega je otac vodio na mitinge
Nosio ga na ramena
Dizao mu ruke uza svoje
Na urlanje i manijačke riječi sa bine
I onda bi i oni vikali i pjevali i svi ostali
I samo tad je mogao bit siguran
Da iza dreke neće uslijedit batine
Njemu ili sestri ili majci 
I predika o tome šta im je sve pružio
(A, realno, malo toga)
Samo tad nije mogao ništa pogrešno da uradi
I glupo ljudsko srce
Koje mora nešto da voli
Zavoli i takvog oca i takvu radost
Čak i kad mrzi sve ostalo
(Majku npr. mrzi
I zove sve žene kurvama)
Dan-danas kad se opjani ugrad
Pokazuje random ljudima
Člansku kartu Liberalnog saveza
I svoje u njoj nasmijano lice dječaka

Tuesday, December 4, 2018

Three Long Taps and One Short One

Volio bih da ostanem samo ime
Pomenuto par puta u Vladimirovim pjesmama
Ime uz koje će uvijek ići asterisk
*Vjerovatno ista osoba iz pjesme te i te
*etim. < lat. Vulcanus?
*Po svemu sudeći, pripadnik istog književnog kruga
U najgorem slučaju sa oskudnim biografskim podacima
Kao Gallus i Veranius i Aurelius i Furius
Ali najbolje samo kao ime
Thaliarchus, Ligurinus, Tychicus
*Of him nothing else is known
Ime toliko bez značenja i asocijacija
Da može da nosi svaku nejasnu čežnju
I špekulacije budućih dokonih filologa
Ime sačuvano u cash fileu
Na nekom manastirskom hard driveu
U toku i u posljetku neke nuklearne ili klimatske katastrofe
(Zašto bi monasi u postapokaliptičnoj budućnosti
Sačuvali baš cash verziju Vladovog bloga
O tome neka misle neki budući ozbiljni lingvisti
Nasljednici entuzijastičnih amatera filologa
Kad mu za dvije hiljade godina budu pripremali
Kritičko izdanje na nekom tadašnjem mediju
Ni mi ne znamo zašto su monasi prepisivali
Katula i Propercija i Horacija i Marcijala,
Besramnu družinu, i zašto druge, pristojne, nisu)
Ime koje će u tom novom mediju da prati
(U ispravljanom google translate prijevodu)
Kao džepni Horacije engleske gospodičiće
Na grand tour kroz Italiju
Nekog budućeg kosmonautu sa književnim ukusom
Kroz zvjezdane staze
Po vaseljenskom mraku
(Ripae ulterioris amore)
Kao sv. Hristofor Sandru Bullock u onom filmu
Ime koje putuje svemirskom bestežinom
Na pištavim kompjuterima svemirskog broda
(Biiiip–biiiip–biiiip–bip)
Sve što je ostalo od ovog praha
Zadnji trzaji zaljubljenih nerava
(A twitch upon the thread)
Ime kao neko ime koje pritiska
Prazno gladno srce zvjezdoplovca
Srce dublje od Ada i šire od kosmosa
(Biiiip–biiiip–biiiip–bip)
Ime koje će jednom biti dozvano
Kad budemo ustajali
(Biiiip–biiiip–biiiip–bip)
Živi i topli i nebrojeni
Između ohlađenih zvijezda

Tuesday, November 20, 2018

Kontra onih što se rugaju Biljani Srbljanović za kokainomaniju

Sit gladnom ne vjeruje, nema o česa
Stomak da mu se o njega očeše
Već je pojeo brata za ručak
Te bi sad i tebe da večera
On ujeda i đe neće kučak
Veliki zalogaji za veliku nervozu
Šta su naše mrve pseće
Malo nježnosti i malo sreće
Za sitost gladniju no glad
Sestro Biljo, otresi mu podnos prah sa nogu
Gospodnja kenoza dodiruje i našu kenozu

Friday, October 12, 2018

Kao kroz staklo

Sa druge strane ikona
Gleda se isto što sa ove
Diše isti tamjan
I diže ista čaša
Ne vide se naša teška srca
Koliko kamen i malter
Sa kojeg sijaju svete oči

Thursday, September 27, 2018

Eo Podgoriciam iterum crucifigi

Krstovdan 2018.

Bijem ih za njihovo dobro, ada ja sam im majka,
Da znaju zlo i dobro, da stvorim ljude poštene,
Ne veli se zalud, batina je izašla iz raja.
Đe ćeš to, Bože!? – Evo idem obraz malo da okrenem.

*

Nisam znao za sebe, obraz mi uze pred ljudima,
I nisam je udario, samo šklapio malo kao dijete;
Zar ne treba žene da se pokoravaju muževima?
Đe ćeš to, Bože!? – A evo ih dolaze, bukaju i prijete.

*

Baš me briga, neka ih nosi morska pučina,
Nisam ih ja na brodove ćera pa ih sad primat;
Svakom je od Boga jedna otadžbina.
Đe ćeš to, Bože!? – Evo idem opet u zbijeg u Egipat.

*

Neka se ubio; posla ima ko hoće da radi;
Ne mogu ja da brinem za gladne i bolesne;
Tamo lijepo piše, nema da jede ko ne radi;
Đe ćeš to, Bože!? – Evo imam neka drva da iznesem.

*

Slomih mu noge i ruke jer se s muškim dohvaća;
I razbih mu glavu o pločnik i pukoh mu bubne opne;
Besplodo se drvo siječe i u oganj bača;
Đe ćeš to, Bože!? – Evo idem opet na Drvo da se popnem.