Monday, February 13, 2017

A Sonnet on the Occasion of My Godfather's Birthday, in Testimony of Undying Love

Hush, Hades; boast not thou didst much encroach
Upon the victory of our Risen Lord
That holdst me with all manner of reproach
A willing captive, in His white robe whored.
Or rather: rage and roar and curse and lash,
Bid Him that clad, the Witness bid thereto,
The very Waters: howso’er dost gnash
’Tis my unlealty doth betray me true.
Like She Who Fell in Many Sins I flaunt
My tears, this precious naught, a thing of shame:
Though I have never known but sin and want
Him I have lovèd wholly without blame.
          Thence shameless, Hades, cry I to thy teeth:
          My robe is white, and he my deathless Wreath.

Saturday, January 7, 2017

Trifolia quercus

Tres personae, Deus unus,
Tres reges et trinum munus,
Tres in una familia,
Christus, Ioseph et Maria,
Omnes igni quercus foti,
Praenuntio Novi Voti:
Fove, fave, sanctum Lignum,
Trinum quibus Crucis signum.
Serbica sunt Natalia,
Latina in Theophania.

Friday, January 6, 2017

Eromenos

Srednja klasa misli da je ljubav ugovor,
Kao jeretici odnos sa Bogom,
Kao Platonove gluposti, erastes i eromenos,
Kao, upoznamo se, vidimo kako ide,
Pa šta bude, u međuvremenu jedno drugo
Ogovaramo sa svojim društvima,
Radimo strašne stvari zajedno, i govorimo
Strašne riječi, ali to se ništa ne važi,
Nije ozbiljno, vidjećemo, što znamo,
Ako odgovaramo jedno drugom,
Dok nas najednom ne prođe, jer se vidimo
U nekom trenutku slabosti i ružnoće,
I zgadimo se sebe i svega i tog bluda
S kojim smo kao skroz OK (srednja je klasa,
Ne dajte da vas laže, nepopravljivo puritanska,)
Ne skapiramo se, nije to to, OK smo,
Tražimo nešto drugo, nismo trenutno
Za nešto ozbiljno, poštujemo izbor,
Svako na svoju stranu, nastavljamo
Svoje živote; a možda (nerijetko biva)
Jedno, prekršivši ugovor, zaljubljeno,
Ostaje izvan sebe, nema mu mjesta
Nigdje na decembarsku noć, bježi
U sebe kao u promajnu pećinu,
U neku nesnosnu sumanutu radost, među
Čudne darove, dok nadolaze krvoločne čete.

Wednesday, January 4, 2017

A Rhymed Prayer to St Nephon of Constantia

In die sancti Nephontis episcopi post dißolutam iuventutem cuiusdam civitatis Cypriacæ facti, qui multas terribiles visiones Civitatis Cælestis et venientis Iudicii habuit, unus horum maledictorum quos damnatos sanctus ibi vidit has præces, aliud non habens, versificat ad eius advocaturam obtinendam

Quæ concinit necatorum
Planctus turbæ puerorum?
Quæ in medio doctorum
Respondisti puerilia?
Quorum Maria conscia,
Et præ idola Ægyptia
Pater ducens: quæ sciebant?
Quid pastores cognoscebant,
Anna et Simon cur gaudebant
Ut, Zacharia diffiso,
Elisabeth, Christo inviso,
Cum Iohanne intus gaviso?
Et descendens indefensus
Turba angelica apprehensus
Quis Nephonti præter sensus
Metuenti apparuisti?
Ineffabile hoc est Christi
Mysterium crucifixi
Per cor, et per membra quater:
Puer est et virgo ut Mater,
Qualis Filius, talis Pater.

Qui Iudicium prævidisti,
Memor sui quam timuisti,
Memento me ad cor Enixi.

Thursday, November 24, 2016

Zigurat od smeća na Konik

Vladimiro qui me Cherub similis de somno vocavit


Na već se tri etaža uspinje
Zigurat od smeća na Konik
Rastrt sred kamene pustinje
Na putu za Han i Hotit
Velik je i puši se od smrada
I sunca i tankih pramova dima
Kadi ih vjetar put grada
Preko koničkih straćara i vila
Blistav fake proljetni dan i zima
Kruže stravična jata
I krište, i raspinju krila
I jure ko vojska manična
Vrane ko nilski ždrali otmjene
Kao faraonska kola borbene
Scena je vrlo instagrammična

* * *

Tako se i moj grijeh slaže
Pred Tobom, Gospode Savaote
Laža na laže kao etaž na etaže
Misirska kupa u Hanaan
Dođi mi, molim Te, sred sramote
Sruši mi ovaj Konik
Nasmij se na ovaj pun
I napravimo jedan samoslik

* * *

Kad budem bježao pospan
(Ili ko Lot razobručen i pjan
U nevrijeme i zli čas)
Kad Ti se budu pripravljali puti
I ravnale staze u besputi
Kad bude vikao glas:
Sve doline neka se uzvise
I sve gore i bregovi snize
The crooked straight
The crooked straight
Kad budu kao pravine
Sve Tvoje neravnine
Kad ispraviš sve bez odmazde
I sve preoreš bez brazde
I sve izmjeriš brijege na poteg
(Kako Isaija sanja)
Sred opšteg preoranja
Kad budu u jedan zbjeg
Jeđupci i Sjeme Izbrano
U togi rimskih građana
In quella Roma onde
Cristo è romano
Dok se bude rušilo sve
Dok pada zigurat
Trčaću orlujski mlad
Nit se obrnut da slikam

Tuesday, November 22, 2016

St Dismas in Light of the Parable of the Sheep and the Goats

In th’ hour of Glory come, when crucified
The howling lambs the Lamb and Shepherdess,
There bleating stood one goat to His right side,
He only with Him in His loneliness.

Saturday, November 12, 2016

Memoriam æternam Leonardo Cohen supplica, Catulle

Catullus, who bent boys and whose Lesbia was a married woman, took offence when two old queens, members apparently of his literary circle, made fun of his morals and his verse; they thought his tender poem to Lesbia, counting their numberless kisses in old prudes’ spite, was terribly effeminate and indecent. He wrote them ‘Pedicabo ego vos et irrumabo, you faggot Aurelius and Furius, you poof’ threatening to do beastly things to their mouths and bums just to show them thus that he was decent (castus) so long as he remained in the masculine role, and that so long as he remained in the role his verse could be as indecent and effeminate as he wished. The touchy pagan darling knew what Leonard Cohen, God grant him memory eternal, came only very late to know, in spite of all the lovelorn Hallelujahs: that you can more convincingly defend your virility by sodomising a man’s head than you can write a love poem about receiving head. ‘Chelsea Hotel’, may you be forgotten. Catullus, for thousands of years to come may you sing love and manliness to our foolish sex.

Monday, October 31, 2016

Halloween ljeta 2016-og dobrote Gospodnje

Dan je svetog jevanđeliste Luke
U čijoj čudesnoj pripovijesti
Ćute muževi i govore žene
Usahla starica i djevojčica neiskusobračna
I djeca im u utrobi plešu
Jer je kraj svijeta, i sve je naglavce
I dan je svetih Petra Čudotvorca
I Petra Tajnovica, arhiepiskopa cetinjskih
I dan u kom prikova zloučitelj Luther
Čavle u živi hram Hristovog Tijela
Pun pravedničkog gnjeva i osude
Na zloupotrebe i novotarije tog Tijela
Na Facebook gnjevno građanstvo piše
Nije ovo Noć vještica nego Sveti Luka
Halloween? Ne hvala! Ja sam Kršćanin!
Aj neka mi neko dođe po slatkiše!
Kače po zidova neki grozni video:
Nesretni dječak na ljubav
Kao na rendez-vous namamljuje mačku
I šutira je iz sve snage u zrak
Kao ljubavnik nekog ko ga je smorio
Nosi trenerku sa štraftom i raspale patike
Zgroženi se građani pitaju
Kako neko takav uopšte može postojat
I priznaju na društvenoj mreži
Da ne znaju što bi bilo da im mali padne šaka
Kao da mali nije već dovoljno dopadao šaka
I nogu i ocu i bratu i kom već siledžiji sa ulice
U trenerci sa štraftama i raspalim patikama
Ili profinjenijem nasilju
Nastavnika, psihologa i pedagoga
A zašto vidiš trun u oku brata svojega
A brvna u svojemu oku ne osjećaš?
On je sred mraka bijeloga dana
Sa brvnom krune svoje u svoje oko
Sav u štrafte i žive rane i krv
Namazan i maskiran tako
Kao da traži slatkiše
Dobio mrtvo drvo koje ne rađa
Od Aveljevog roda
I dobio blagoslov od Kainovog roda
I primio oba kao dijete slatkiš ili igračku
Mi znamo da prijeđosmo iz smrti u život
Jer ljubimo braću
Ove prve hladne noći, dok tonemo u mrak
U bijedno kao da nije Hrišćanski
Rasvijetljenom gradu
Po Zagoriču trče đeca, mrtvački islikana
Kao mrtvi koji iziđoše iz grobova
Po Njegovom Vaskrsenju
I dođoše u Sveti Jerusalim
I pokazaše se mnogima
Dogovaraju se da traže slatkiše
Trče i manitaju i smiju se
Svijetle im islikane kosti
Kao svjetla nevečernjeg dana
Smrt i sve vidljive i nevidljive sile
Dječja su igračka
Nemaju posljednju riječ
Kraj je svijeta, sve je naglavce
Halloween je, nošt svjataja

Thursday, October 27, 2016

Sanctæ matri Parascevæ in diem commemorationis eius

Jedino što si tražila za sebe
Samo za sebe
Bilo je da te maknu
Od nekog starog grešnika
Ukopanog ukraj tvog netruležnog tijela
Sveta Paraskevo
Od vrste koja ti ježednevno pristupa
Kao da te je bilo stid
Da se projaviš
Da pokažeš svoje netruležno tijelo
Da se vidi da si sveta
Pa si se javila kroz san
Nekim bogobojažljivim dušama
Tom stidnom i pobožnom spletkom
Nebeske dvorjanke
Dugo, dugo pošto si usnula
Sa dvadesetsedam godina
Sluškinja od najranijih nogu
Roditeljima uglednicima neke vizantijske palanke
Koji su te vodili u crkvu
I vaspitavali u strahu Božjem
I ljutili se što si razdavala siromasima
Koji su imali jasne ideje
Što priliči jednoj djevojci
I Njemu koji ti se javio djevojčici
Ako ko hoće za mnom ići
Neka se odreče sebe
I uzme svoj krst i pođe za mnom
Za kim si pošla po prašnjavom putu
Njegova crna nevjesta
Kroz palanke Istoka
Sve do vode Jordana
Podvizavajući se i služeći
Starcima djevcima koji su imali jasne ideje
O ženama i njihovoj prirodi
Dok te nije pozvao da se vratiš
Doma gdje si ubrzo zatim umrla
Sve to nema smisla
I ne znači ništa
Nema nikakvu ideologiju
Od toga se ne može ispričati priča
Jedva i žitije
Nije za rime
Tebe se feministi stide
Pobožni preziru žene kao ti
Dok se tebi mole
Hiljadu godina
Ideš po prašnjavom putu
Za neku palanku
Gdje žive ljudi
Koji imaju ideje
Kako treba sa djecom
Sa ženama i slugama
Gdje šušte šamari i ogovaranje susjeda
I glasno se ispovijeda
Poslušnost nekoj vlasti
Česnice, svijeće i pšenica
Zlate se sred izobilne trpeze
Za slavlje gdje žene krišom plaču
Ti, samozatajna i čudnovata
Dolaziš da služiš
Prislužuješ ručku i služenju
Liječiš i nalaziš izgubljene stvari
Braniš i ispunjavaš želje
Svima u svemu što
Nikakav grijeh ni zloba ni sila
Ne može da pokvari i pomrači
Ostaješ do kraja
Jer se Ljubav zaodjenu u crno
I ne odustade i ne prokle nijednom
Sred šamara i kletvi Crnoga Petka

Veliki grešnik spjeva ti ovo, sveta majko Petko
U čemu neka ti posluži, dopusti
Kao onaj grešni starac, da se čuje tvoja slava

Sunday, October 2, 2016

Kiša

Prorok Danilo pripovijeda o trojici mladića svezanih carem Navuhodonosorom, jer se ne htjedoše klanjati njegovim idolima, i bačenih u plamenu peć sred Vavilona, iz koje, budući razvezani i od plamena pokriveni nekom nebesnom prilikom, koja se Navuhodonosoru izdaleka učini podobna Sinu Božjem, pjevahu pokajnu i zahvalnu pjesmu prizivajući svu prirodu da blagoslovi Gospoda, po čemu se car zadivi. Tu su njihovu pjesmu protestanti, od svoje velike pošte na Sveto Pismo, makli iz Svetog Pisma, te je nema ni u Daničićevom prijevodu sa njemačkog na narodni jezik.

Na teracu na Ribnicu
Nedjelja ponoć, književno veče
Troje pjesnika: dva momka
(Jedan fem) i jedna đevojka
Kao ona trojična vojska
U vavilonsku peć
(Sedrah, Misah,
Avdenago)

Kazuje o subverziji
Političnosti u poeziji
I radničkoj klasi
Ljudima koji sjutra
Ne moraju od jutra
Do mraka da rmbače
(Blagoslovite, nošti i dnije, svjet i tma)
Neka lažna produžena
Mladost, razvodnjena
Kao pivo koje mlače
Kao oblaci koji se kupe
(Blagoslovite, molnija i oblaci)
Šareni lampioni
Kao loza s pritke pupe
I podno kao svici
U mraku se cigarete roje
Sve neki NVO-ovci i pisci
Slobodni umjetnici i glumci
Između službenih dramaturga
I poneki službenik boem
Kao neka žurka
(Blagoslovite, zvjezdi nebesnija)
Butch cura na bedem
Sjedi s fake pomnjom
Kaže pjesnik muževno fem
„Hoću da uličnim žargonom
Iskažem revoluciju i marksizam“
Sredovječni pisac trešten
Iz mraka dobacuje prostački
Smijeh građanski uvlakački
Iz buržujske kurtoazije
Kao, da je manja neprijatnost
A samo je neprijatnije
Kažem Mileni „Jedini feminizam
Je feminiziranost
Jedini otpor
Protiv buržoazije“
Ona se smije
Kaže „Ovo će kiša“
(Blagoslovite, oganj i var)
Sa strane dvorišta
Ministar iz ormara
I rediteljka poput ormara
Sred svog udvorištva
Galame i ne haju
Kao se zabavljaju
A vidiš da je smor
I ne bi prišao nikad
„Sav ti je ovaj zbor
Konačni proizvod
Svjetskog kapitalizma
Svrha i cilj i uzrok
Ovaj fake, nemar i umor
Ova staračka pizma“
Mlatim (ne baš tim riječima)
Smije se, „Stvarno će kiša”
(Blagoslovite, dažd i rosa)
Niko ne sluša ništa
Ni ona više nije sasvim mlada
Ali ima kožu i put i vrat
Oči i trepavice i stas
(I kosu od svile)
Kao u Botticelli Sandra
Gospa i heruvimi i vile
Kao nešto što neće proći
I ima dah poput tamjana
Od piva i industrijskog duvana
Miris podgoričke noći
Kaže „Pada kiša, ajmo kući“
(Blagoslovite, nebesa, i previše nebes vodi vsja)
Svjetla blijeda i drveće koje se svlači
Besramno ko gospoče u blud
„Na albanski kiša znači
Crkva“, mlatim tako usput
Idemo kroz lišće i kapljice
Kao da ne znam te ulice
I kao da ne znam kud
Nismo ni pjani, nego nezvani
Padaju filmovi davni
I svakakve nam lijepe stvari nâm
Smijeh i kiša i vjetrić hladni
I hvata je san
(Blagoslovite, vsi dusi, stud i znoj, led i mraz)
„Ustajem u osam"
„Ciao“ i „zdra’o“ i opraštamo se na ulaz
Ima momka
Ja ni đevojku ni momka
I mače mi je crklo
Imam samo tebe, Crkvo
I tebe, Hriste
I ove kapi kiše
Na pećnicu u srcu
Ali evo na tren, na tren
I ja sam blagosloven

Sunday, August 28, 2016

In Assumptionem Deiparæ

Domina et ancilla,
Benedicta illa,
Ventre et papilla,
Nazarena in cella:
Mater et puella!
Nova sunt sacella,
Largiora cælis,
O abscissis velis
Et mutis querelis:
Mater et puellus!
Cæla pandit tellus
Ut sciamus non plus
Homo quis, quis deus,
Justus quis, quis reus,
Quis tuus, quis meus,
Sed unus amplexus
Et amoris nexus,
Mater super pectus
Filii quem lacte
Et forma, o macte!
Formavit intacte!

Monday, August 22, 2016

To My Saints

To Our Lady
My Mother and my God’s, though much amiss
Have lived and will yet live, I call Thy name,
Else wouldn’t weren’t Thou e’er the Virgin same,
Th’ Immaculate, past the stain of my kiss.

To St Dismas
Thou livedst as Cain, yet one with Christ in death;
In broken Brother’s face hast seen thy God,
And with nailed feet ye two in Garden trod
With words sweet like the Yes of Nazareth.

To Ste Mary of Ægypt
Thy whoredom brought thee through the Red Sea’s loam,
O gen’rous even in thy wantonness,
Our Holy Mother taught thee to say Yes,
Now take me, Mother Mary, same way home.

To the Sainted King Stephen Milutin
Thou headless reignst in slippers red and lace,
Who crownèd reignedst in iron, blood, and ding;
Hadst Christ for Head, art King as He is King,
Mid holy camp now ridest out to the chase.

To Sts Peter I and Peter II Archbishops of Cettigne
The office of him who wept with the cocks
Ye two held so unlike, though one in name;
I beg, my shepherd’s shepherds, graze and tame
This wolf unlikely feeding on your rocks.

To Ste Stephanis of Scutari & Bitola
On Friday Good thee soldiers beat like Him,
For curfew brokest with candle lit; to earth
Dumb oxen honoured thee like Him at birth,
Who’dst been dumb as a sheep at shearer’s trim.

To Ste Mary Goretti
I’ve stabbed of many th’ innocence with lust,
Though willing with me went to beds of shame,
But shower us still in guilt with flowers aflame,
Like him who in thy innocence knife thrust.

To Bl. José Sánchez del Río
A boy, thou walkedst in our Boy’s steps of bliss:
They hacked thee, skinned the soles off thy blest feet,
They dragged thee and paraded through the street,
In dirt when fellst a cross didst draw and kiss.

Sunday, August 7, 2016

De profundis

Zovem iz dubina
Samo da se javim
Dublje od adskog bidzina
De profundis clamavi
Lajem i balavim
Al ne očajavam nikad
En touto nika
Jer zname je Hrista
Ta mrtva stabljika
Što cvjeta bez lista
Što rađa i blista
Bez sjemena iz ništa
I Krst se zove od Hrista
I on je obraz i poraz
I on je strast i vlast
Propast i spas
Sramota i čast
I sve što znamo od Boga
A ne znamo ništa
Jer Bog nije babaroga
No makanja uboga
Djevica ka mu majka
Otac ka Josif
Istina i bajka
Snoviđenje i uštip
A ne tvoj ego trip
Na vaseljenu izastran
I tvoje krivice hajka
Što navrne iz prikrajka
Kad se zaglédaš u Id
Izopačen i nastran
Bog nije Laj, ni Isus Edip
Ni Marija Jokasta
Ni zlobnica ni madrastra
Ni tvoji mama i tata
No čeljade od blata
Što se razastra ad astra
Kula od alabastra
Blistava i zlatasta
Od heruvima časnija
I serafima slavnija
Bez grijeha i zazora
Bez zastiđa i prijekora
Patrijaraha carica
Mati i djevojčica
I opet samo Marija
Od čijeg djetinjeg Fiat
Sve iznova isklija
I pobježe Zmija
I rodi se Mesija
S njenim likom i obrazom
S njenim tijelom i stasom
Njenim očima i glasom
Majka fikta
Virgo benedicta
Jesejeva pritka
Iz ljudskog praha iznikla
I kad mu vidimo lice
Sred dana bez večeri
Biće to lice od Djevice
Ljepota Sionske šćeri
Isti Sin u slavi Trojice
Rođen u vitlejemskoj pešteri
Sin Svete Porodice
Podignut u nazaretskoj udžeri
Slava Bogu, nema Boga
Do sina Marijinoga
Sina drvodjeljinoga
I nema Boga bez Krsta
Ni bez Krsta Uskrsa
Ni rajskoga vrta
Van golgotskoga krša
Ni krune bez Trnja
Tog Cara od prnja
Ni posta ni mrsa
Bez što toči iz prsa
Našega Pelikana
Voćka bez zabrana
Put nepokvarena
Od mesa neistljena
S boka probodena
To je gozba pripravljena
Da jede ljudska famelja
Eve i Adama, Kaina i Avelja
Prava i kljasta
Zdrava i oboljela
Vjerna i vragolasta
Ko Ilija il Jezavelja
Svaka rasa i kasta
Od rasiste do gabelja
Za ubice i žrtve
Za sve žive i mrtve
Za zadnje i prve
Sa Stola padaju mrve
Što žđelja ga Drvodjelja
Ma i za ovog što pjeva
Sred adskoga crijeva
Koji je lažac i laža
I što se više obnaža
To se više ukrijeva
I što se više ispovijeda
To te više namaza
Al sred ovog jaza
Jednom Carstvo se kaza
U obličju poraza
Boga mrca
Proroka bezglavog
I lopova ćopavog
Pod znamenom Krsta
Lajem jer čujem
Da opet tu je
I dolazi da ga smrska
Ja jesam lažavina
Al mi je lavež istina
Ja sam straight kao curva
Dude kao murva
I queer ka okvir
Nevin ko Rava
Zaslužan ko Varava
Camp kao Navin
Rimska vučica u Nebeski Jerusalim
Sablazan i nečist
I u Misir turist
Al gdje su Isus i Dizma
Tu nije jeres ni šizma
Ni osuda ni pizma
Samo milost i oprost
Ja nemam molitvu ni post
Ni pokajanje ni pokoj
Ni blam ni sram
Ni posluh ni radost
Samo ovaj slavopoj
Čudan kao smirna, tamjan i aloj
U štalu u Vitlejem
Samo lajem za mrve
Što sa stola se trve
Av-av, avva-avva
To je sve. Prijem
Amin. Poyy

Thursday, August 4, 2016

Lamentatio parvula super Crainam

Mei planctus et carmina,
Super tua tot agmina!
Spoliata, abnegata,
Oblita, depopulata!
O Craina in ruina,
Herodita Palestina!
Sed redibis renegata,
Sicut prisca revelata,
Ex Aegypto peregrina,
Cum gloria asinina!

Tuesday, July 26, 2016

The Lieutenant of Our Captain, Father Jacques Hamel

Tu locum tenens Christi,
Regis et Capetani,
Eius mortem subisti,
Teneri pelicani,
In Calvaria tristi,
Golgotha loco cranii,
Cælum aperuisti.